Kraj je osnovne skole. Pubertet ulece u celu pricu, pored ciste radoznalosti krecu neka meni tada vazna pitanja. Kao svako dete u pubertetu hemija u mozgu krece da mi se menja, krenem da se razvijam u dete u coveka i polako malo po malo krecem da se suocavam sa problemima ljudi, socijalnom uklapanju i slichno.
Hriscanstvo pocinje da uzima ozbiljnu ulogu.
Ona pitanja i masta iz detinjstva idalje radi, ocajno mi je potreban sistemski kamen oslonac za zivot. Nesto da mi objasni stvari koje ne razumem, a to su neke jako prizemne stvari. Nikad nisam otvoreno pricao sa nekim o problemima u pubertetu ali verujem da svi imaju slichne. Naprimer zasto sam dobio losu ocenu, zasto se sa ovim lose slazem, zasto se sa onim ne slazem bolje, zasto se ovoj devojci ne svidjam etc.
kao sto rekoh ocajno mi je potreban neki kamen oslonac. Krecem da se interesujem za hriscanstvo jer postojanje boga objasnjava sve to. Prosto receno, danasnji zivot je priprema za raj i pakao, ako smo dobir idemo u raj ako smo losi idemo u pakao, ovaj svet nas stavlja na te testove da bi se odredlilo za sta smo, za raj ili pakao. To mi je bilo shvatanje. Postao sam duboki vernik, bog je ljubav, dobrota, humanost i ceo fazon. Sto je sve bilo super dok nisam procitao bibliju. Potpuni SOK. Stari zavet VS novi zavet, kao da to nije jedan isti bog, taj bog kaznjava ubija, baca bolesti, poplave, za jedne otvara more drugima ubija decu. Bira svoje favorite, ne pruza svima istu sansu etc, dok hrist predstavlja tog boga u totalno drugom svetlu. Sta je bre ovo? O cemu se ovde radi? Jel mene neko zavitlava ovde? Pa mislio sam da je bog ljubav da zeli od nas da budemo humanisti, kako moze da ocekuje da nekog povredjuje i stavlja na muke vise i da bude podjednako dobar i humansta kao nekog na kog prospe sve muke ovog sveta? Da, to pitanje je uletelo kako vremenom ulece verovatno svim vernicima. Nisam mogao da se izborim sa time.
Odricanje od hriscanstva i polaki prelazak na alternativne religije.
Da bi se odrekao od hriscastva bio je potreban jedan lagani proces. Nije to sve bas doslo tako naglo i linearno vise linearnom putanjom gde su mi misli morile raznorazna pitanja o nelogichnosti hriscastva, njegove kontradiktornosti, neprvadi hriscanskog boga koji ne samo sto deli ljude vec i narode.
Vremenom prihvatam polako neka alterantivna ucenja. Prvo su tu uletele odredjene magijske i occultne skole, gnosticke, hermeticke koje su mi objasnjavale svet. Sve to u misku sa karmom - objasnavalo je svet odlichno. Dalo je sve odgovore jer je sistem takav, totalno simbolichan i otvoren i mozes tumaciti sta kako hoces.
Medjutim od hriscanstva je ostalo to da bog josh uvek postoji, samo nisam bio siguran njegove prirode i to da postoji sudbina.
Ta dva ubedjenja se prozimaju do kraja mog religijsko-misticnog pogleda na svet.
Kao sto rekoh vreme interneta je doslo i imao sam literature, dokumentaraca, rpedavanja na pretek. A dokumentarci ko dokumentarci lako te nateraju da verujes u ono u sta autor veruje i da ti postane totalno istinito. Naravno sve dok ne cujete kontra argumente. Treca stvar koja mi je ostala iz hriscanstva, ne verovanje u evoluciju i sumnja prema nauci, misljenje da je taj bog, ta intelgecija stvorila svet od jednom. Samo sto vise nije onaj bog iz biblije.
I na kraju astrologija ulece u pricu. Njen simbolizam objasnjava sve sto se desi u zivotu. Jednsotavno astroloski sistem je takav da odredjene aspekte mozes da uklopis u bilo sta hoces. Konjukciju marsa i saturn tog dana mozes da uklopis u sta hoces jer je simbolizam preobiman. Ko se razume malo u astrologiju zna o cemu pricam.
Astrologija se najduze i drzala od svih ideja, o tome u delu tri. U delu tri dolazimo do puta ka ateizmu.
Нема коментара:
Постави коментар